уторак, 13. јануар 2015.

Od Majre do endokrinologa

Da li da budem iznenađena da je Majra bila u pravu?
Ne znam da li sam srećnija što sam naišla na Majru ili što sam napokon došla do endokrinologa koji zna svoj posao i obavlja ga sa željom da zaista reši problem.
Nakon testova hormona (2. i 21. dan) i testa “opterećenja” glukozom, ispostavilo se da mi hormoni zaista nisu kakvi bi trebalo da budu. I da, Majra je bila u pravu da zaista imam začetak insulinske rezistencije.

Insulinska rezistencija
Nakon što pojedemo nešto slatko (šećer, med) ili puno skroba (krompir, hleb, testenina), to se razloži na glukozu koju organizam koristi kao izvor energije. Glukoza u krvi raste, pankreas luči insulin. Inuslin je taj koji ”otključava vrata” ćelije i predaje joj glukozu. Ukoliko ćelija postane rezistentna (otporna) na insulin, ta vrata će ostati zaključana. S obzirom da pankreas dobija informaciju da i dalje ima puno šećera u krvi, on luči još više insulina. Tako ojačana insulinska vojska, uspeva da prosledi glukozu do ćelija, a višak pretvori u masnoću (trigliceride) koji će se nataložiti u jetri, uskladištiti kao masne naslage ili pretvoriti dalje u holesterol.
Kad duže vreme postoji ova borba i pojačano lučenje insulina, pankreas se iscrpljuje i u krajnjem momentu prestaje da luči insulin ili ga luči u malim količinama. To je momenat kada je nastupio dijabetes (šećerna bolest).
Insulinska rezistencija je prvi stadijum, koji je moguće ustanoviti tek OGTT (oral glucose tolerance test). Ovim testom se unosi veća količina glukoze (75 ili 100g) i svakih 30/60 minuta se mere količine glukoze i insulina u krvi. Test traje dva ili više sati. Kod potpuno zdravih osoba, insulin se za to vreme poveća do određene granice, a po isteku vremena trajanja testa vrati na početnu vrednost (isto važi i za glukozu). Ukoliko postoji insulinska rezistencija, početne vrednosti glukoze i insulina mogu biti potpuno normalne. No, u toku testa će se izlučiti i nekoliko puta više insulina od normalnog. Do kraja testa insulin ne stigne da se spusti na početnu vrednost, a zbog toga glukoza može pasti i ispod donje granice. Zato je bitno nositi proteinski obrok koji se pojede odmah po završetku testa. U spurotonom se skoro srušite kao ja, jer mi niko nije rekao za to, pa mi je trebalo petnaest minuta da dodjem do hrane i još toliko da se oporavim.
Preddijabetes je drugi stadijum, kada su povišene vrednosti glukoze izmerene ujutro nakon ne konzumiranja hrane 12 sati.
Dijabetes je poslednji stadijum, kada je vrednost jutarnje glukoze znatno iznad dozvoljenih vrednosti.

Ako se insulinska rezistncija ustanovi na vreme, mnogo je lakše pobediti je, da se za destak godina ne bi razvila u dijabetes. Najbitnije je izbaciti šećere da ne bi postojali skokovi i padovi glukoze i insulina u krvi. Manji a češći obroci su veoma bitni za održavanje neke srednje količine glukoze. Takođe, stara priča o fizičkoj aktivnosti opet dolazi na scenu. Vežbanjem/šetnjom, ćelije ponovo postaju osetljive na insulin, pa nije potrebno da ga pankreas luči u velikim količinama. Možda je zapravo priča ta da je zbog vežbanja ćelijama potrebno više energije, za razliku od pasivnih, uspavanih ćelija koje su lenje da ustanu i otvore vrata jer im nije potrebna dodatna energija za lenčarenje.

Moj endokrinolog mi je predložila tri meseca nekonzumiranja šećera i meda ni u tragovima, a da bi sve to išlo brže, uvela mi je i minimalnu dozu gluformina (metformin), jednu tabletu od 500 mg. Znam da mnogi imaju stomačne probleme od njih u početku, zato je potrebno početi sa manjim količinama (250 mg) i to uz ručak.
Videćemo kako će ova promena uticati na moj insulin i holesterol. Nešto više od nedelju dana nisam okusila šećer čak ni u dragoj mi jutarnjoj kafi. Nisam ljubitelj slatkoga, ali jutarnja kafa više nema isti ukus braon šećera. Šmrc. Umesto šećera, počela sam da koristim steviju. Ona je baaaš slatka, ali joj je glukozni indeks nula, što znači da ne povećava nivo glukoze niti insulina u krvi. No, meni se ne sviđa nešto posebno jer ima ukus belog šećera koji nikad nisam volela.

Sve više se insulinska rezistencija povezuje sa sindromom policističnih jajnika (PCOS-polycystic ovary syndrom), tačnije obrnuto. O tome u sledećem postu.