Приказивање постова са ознаком estrogen. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком estrogen. Прикажи све постове

недеља, 21. фебруар 2016.

Sindrom policističnih jajnika (polycystic ovary syndrom - PCOS)

Izgleda kao da skrećem sa teme, ali iznenađujuće je koliko Hašimoto i sindrom policističnih jajnika imaju zajedničkog.

Sindrom policističnih jajnika je prvenstveno disbalans polnih hormona (najbitniji su estrogen, progesteron, testosteron). Kao posledica disbalansa mogu se javiti i ciste na jajnicima. Reč sindrom ukazuje da ovo nije bolest, već skup međusobno povezanih simptoma.

Osoba može imati neke ili sve simptome koji se vezuju za ovaj sindrom. Najčešći su :
  • povišen estrogen u odnosu na progesteron 
  • poremećen odnos FSH:LH u korist LH
  • ciste na jajnicima
  • ciste na dojkama
  • povišen testosteron
  • povišen androstendion
  • gojaznost
  • dijabetes
  • povišeni holesterol i trigliceridi
  • akne
  • pojačana maljavost.

Najčešći uzrok sindroma policističnih jajnika je povišen nivo insulina. Previše insulina u krvotoku podstiče jajnike da prave isuviše testosterona. Visok nivo insulina i testosterona utiče na pravilan razvoj folikula u jajnicima. Kao rezultat, razvija se više od jednog folikula, ali ni jedan u dovoljnoj meri. Nedozreo folikul ostaje u jajniku i pretvara se u cistu i ne dolazi do ovulacije. Ovo je jasan uzročnik anovularnih ciklusa i neplodnosti.

Ukoliko nije došlo do ovulacije, neće nastati ni žuto telo koje bi lučilo progesteron. Na ovaj način nastaje disbalans između estrogena i progesterona, čak i kada je nivo estrogena ostao normalan. Ovaj disbalans je poznat kao estrogenska dominacija.

Povišen nivo LH i insulina stimulišu jajnike da proizvode androgene hormone (testosteron, DHEA, androstendion). Istovremeno, insulin i testosteron sprečavaju stvaranje SHBG (sex hormone binding globulin). To je protein za koji se vezuju estrogen i androgeni hormoni. Ukoliko manjka ovog proteina, u krvotoku se pojavljuje više slobodnog estrogena i androgenih hormona, koji tako postaju dostupniji ostalim ćelijama i time pojačavaju svoje dejstvo. Na taj način se javlja pojačana maljavost, akne,...

Dijagnozu PCOS-a je nekada lako postaviti, a nekada baš i ne. Uzrok tome je što svaka osoba može imati drugačiji skup simptoma i drugačiji nivo poremećaja hormona. Neke od osnovnih laboratorijskih analiza koje ukazuju na PCOS su:
- FSH:LH, 2. dana ciklusa
- estrogen
- progesteron, 2. i 21. dana ciklusa (pokazuje da li je bila ovulacija)
- prolaktin
- slobodni testosteron
- androstendion
- DHEAS
- 17-OH progesteron (za isključivanje bolesti adrenalnih žlezda)
- lipidni status (ukupni holesterol, LDL, HDL, trigliceridi)
- glukoza, nakon 12 sati bez jela
- GTT, test opterećenja glukozom sa merenjem insulina

Tretman za PCOS je donekle individualan, ali postoje i genealne smernice za sve. Na prvom mestu treba raditi na uklanjanju uzroka. Prvenstveno se treba pozabaviti regulacijom povećanog lučenja insulina. Ovo je svakako i najvažnije jer je uzročnik PCOS-a, ali i dijabetesa koji dalje mogu da utiču na zdravlje svih organa. Smanjenje upotrebe šećera je najbitniji korak. Najefikasnije je prestati sa upotrebom čistog šećera (beli, žuti, od trske), a potom smanjiti i unos prostih ugljenih hidrata (hleb, peciva i testenine od belog brašna, beli pirinač, slad, med). Potrebno je održavati nivo šećera u krvi u optimalnim vrednostima. To takođe znači i da ne treba dozvoliti ni prejedanje niti nivo gladovanja, jer te fluktuacije glukoze u krvi dovode do fluktuacija insulina. Redovni, ne obimni obroci su prvo što se treba uvesti kao zdrav stil života. A tu je i nezaobilazna fizička aktivnost. Ona podstiče ćelije da bolje iskorištavaju glukozu, što smanjuje potrebe za dodatnim lučenjem insulina. To ne znači da se treba forsirati vežbanjem u teretani. Redovna šetnja od sat vremena će već značajno doprineti ovom cilju. Uobičajena terapija koja pomaže u ovoj fazi je metformin (gluformin, glukofaž) koji će endoktinolog prepisati u adekvatnoj količini.

Upotreba odgovarajućih semenki može pomoći u regulaciji progesterona i estrogena. Potrebno je uz doručak uzimati po dve supene kašike nekih od semenki i to: u prvoj polovini ciklusa, da bi proizvodili valjani estrogen kombinuju se mleveni lan i bundevino seme (može i samo jedna od vrsta ovih semenki), a u drugoj polovini ciklusa, da bi smo podstakli proizvodnju progesterona, uzimaju se seme suncokreta i/ili susama.

Mnogi endokrinolozi će preporučiti upotrebu nekih od kontraceptivnih pilula, naročito onih koji u sebi imaju i anti androgene supstance, kao što je slučaj sa Diane-35. Upotreba ovih tableta podiže nekoliko pitanja. Neke žene imaju predispoziciju ka trombofiliji, a ove tablete je dodatno podstiču i to može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme . Cilj tablete je da se uspavaju jajnici da bi opala produkcija androgenih hormona i tako se vratio balans/prevlast ženskih polnih hormona. Mnogi smatraju da je to samo privremeno rešenje i da se prestankom uzimanja tableta sve vraća na staro. No, ovo ostaje kao otvoreno pitanje jer ženama kojima je cilj trudnoća, ostanu u drugom stanju vrlo brzo nakon prestanka ove terapije. Nekima se dodatno prepisuju lekovi koji podstiču ovulaciju (klomifen), što može pomoći u vraćanju balansa između progesterona i estrogena.

Više je puteva ka vraćanja hormona i celog organizma u stanje ravnoteže. Koji je Vaš lični put, zavisi samo od Vas. No, svaki od njih počinje Vašom željom da pomognete svom telu, a ono će vam vratiti zdravljem i zadovoljstvom.

недеља, 23. новембар 2014.

Dr Majra Sapargalieva

Sticajem raznih sticaja, dođoh i do Majre. Verovatno mnogi već znaju o njoj. Ukratko, ona je ruski doktor medicine, specijalizovana za "auro-testiranje i biolokaciju" (apr). Oni koji razmišljaju samo u okvirima zapadnjačke medicine mogu stati ovde sa čitanjem. :)

Otišla sam iz čiste radoznalosti. Baš zato što čeznem za doktorom koji će me posmatrati kao celinu, a ne kao skup izolovanih organa, pokušah sa Majrom. Dve nedelje pre pregleda kod Majre, bila sam na kontroli kod endokrinologa na VMA. Kada sam endokrinologa pitala zašto mi konstantno pada FT3, njen odgovor je bio da nju FT3 uopšte ne interesuje i da to nikada ni ne traže u analizama, već samo TSH i FT4. Da sam drugačija osoba verovatno bih zaplakala, ali ovako sam zapečatila svoja osećanja prema endokrinolozima kao "duboko razočarana". To mi je bila krajnja potvrda da sam sama sebi jedina nada.

Pregled kod Majre je bilo veoma zanimljivo iskustvo. Žena je direktna, ali veoma logična u svom izlaganju i pokušaju da pacijentu objasni uzročno-posledične veze.

Sve kreće od estrogena. Povećana količina estrogena uzrokuje smanjenje progesterona. Ovaj utiče na hormon c, koji utiče na hormon d, ... I tako dođosmo do toga da ja imam Hašimoto. Inače, apsolutno joj ništa nisam rekla od čega bolujem. Samo sam joj rekla da nešto nije u redu i da želim da me pregleda. Bilo je zapanjujuće napokon čuti nekoga da izgovara rečenicu : sve ima svoj uzrok, samo je pitanje da li lekari umeju da ga razumeju/prepoznaju.
Nastavak uzročno-posledične veze je stigao do tačke da svi ti hormonski disbalansi dovode do problema sa pankreasom i insulinske rezistencije. To je zaista tačka preko koje se nesme preći. Insulinska rezistencija zapravo znači dijabetes, koji praktično uzrokuje odumiranje ćelija, a potom i čitavih organa.

Sve što mi je rekla se apsolutno uklapa u sva moja mala istraživanja. Dominacija estrogena je tema koja postaje sve zastupljenija u istraživanjima okidača Hašimota.

Poenta cele priče je da ne treba posmatrati organ niti samu bolest kao entitet izdvojen od svega. Organizam je jedna funkcionalna celina. Samim tim bolest koja se manifestuje na jednom organu ne mora biti bolest tog organa. Bolest može biti posledica disbalansa celog organizma i treba je lečiti kao takvu.

Majrina daljnja uputstva za mene su bila vađenje polnih hormona 2., 14. i 21. dan ciklusa da bi se utvrdilo koji hormon odstupa od očekivanog ponašanja. I naravno, da nađem dobrog endokrinologa koji će se pozabaviti time (ah!). Njena uobičajena terapija je fosilizovana smola koja sadrži sve minerale neophodne organizmu. Što opet naslućuje da je uobičajeni glavni uzrok svim bolestima nedostatak minerala u hrani.